Blog

Ljetni akcelerator 2021 – Dnevnik jednog Full-stack developera

By April 11, 2022 July 2nd, 2024 No Comments

Origin

Moja priča u CROZ-u započela je prilično neočekivano. Na početku 3. godine faksa bio sam vaš klasični FER-ovac – neispavan, s PTSP-om od Teorije informacije, jedva položene nakon 4. pokušaja te s nadobudno upisanom Čupićevom Javom. Uz posao u struci potraga za drugim poslom nije bila nešto o čemu sam aktivno razmišljao.

The PROGI projekt

Međutim, to se sve promijenilo dolaskom na predmet zvan Programsko inženjerstvo u sklopu kojeg smo grupno morali izraditi pravu pravcatu aplikaciju. Potaknuti odličnom reputacijom CROZ-a među studentima i mnogim pozitivnim iskustvima starijih kolega, odabrali smo ih kao mentore. Uslijedilo je jedno od ugodnijih iskustava mog studiranja – uz odličan tim i zanimljive tehnologije (Java + Spring), imao sam osjećaj kao da se svaki dan zabavljam, a ne kao da radim neki ozbiljan projekt za faks. 

Dio projekta koji me zasigurno najviše impresionirao bio je CROZ: od simpatičnih, pristupačnih i “down to Earth” mentora – kolega Hrvoja, Dorije i Manuele, do detaljnih materijala i video tutoriala za tehnologije u kojima smo radili. Raditi s njima zaista je bio gušt i uživancija, a očito je osjećaj bio obostran jer nam je po završetku projekta ponuđen nastavak suradnje – prijava za praksu ili posao. Tad sam se zapitao je li moguće da bi mi svaki dan na poslu mogao tako izgledati? Ili sam ipak sve promatrao (c)roz ružičaste naočale? Naravno, postojao  je samo jedan način da to saznam.

Prijava

Odlučio sam se infiltrirati u CROZ, a prvi korak na tom putu bila je prijava na ljetnu praksu. O procesu prijave na prakse su već napisane brojne knjige i doktorati, stoga neću ići u prevelike detalje, ali mogu potvrditi da je sve što su kolege rekli istina: proces je bio super jednostavan, zadatak zanimljiv i ne pretežak, a svi CROZ-ovci uključeni u proces pravi CROZ-ovci: simpatični i pomalo otkačeni (na dobar način!). Također, ugodno me iznenadila brzina kojom su HR-uše odgovarale: često bi odgovor na neko pitanje dobio skoro pa i prije nego što sam ga poslao.

Nakon zadatka uslijedio je intervju na kojem sam saznao da praksa Java developera u CROZ-u uključuje ne samo backend i meni omiljenu Javu, već i rad na frontendu i nešto što se zove “React”? Drugim riječima, radi se o fullstack poziciji! Kako frontend tehnologije i ja nismo baš u najsjajnijim odnosima, moram priznati da me ovo malo prestrašilo. Međutim, uz ohrabrujuće riječi CROZ-ovaca i saznanje da prva 2 tjedna praksi čine školice gdje učimo upravo tehnologije u kojima ćemo raditi, odlučujem nastaviti usprkos “strašnom” frontendu. I tako je završio zadnji korak moje prijave nakon kojeg grizem nokte punih sat vremena prije nego što mi stiže mail – dolazim na praksu u CROZ!

Uzbudljivi počeci

Svi znamo da su počeci uvijek najteži – prvi dan škole, faksa ili novog posla uvijek je uzbudljivo, ali i zastrašujuće iskustvo. Tako je bilo i meni kada sam prvi dan praksi izašao iz lifta te stupio na 5. kat Lastovske 23 – sjedište CROZ-a, u sobu već poprilično ispunjenu ostalim kolegama praktikantima. Uskoro su nam prišle već svima poznate HR-uše te nas odvele na kratki onboarding gdje smo saznali sve o CROZ-u i o tome što nas čeka te dobili odgovore na sva moguća pitanja – i ona koja smo imali, a pogotovo ona koja nismo imali. 🙂

Uslijedio je jedan od najvažnijih, a možda i najuzbudljivih dijelova prakse – odabir projekta na kojem ćemo raditi narednih 2 mjeseca. Bilo je zaista raznih i odličnih projekata – od aplikacija za  dobrotvorne udruge, poput Malog zmaja i udruge RODA, do konkretnih poslovnih aplikacija za CROZ-ove klijente. Zajednička je stvar svim tim projektima da je ovo bila prva godina praksi u kojem je ama baš svaki projekt bila prava aplikacija za nekog pravog korisnika – što je bila promjena u odnosu na prijašnje godine gdje je dio aplikacija koje su studenti izrađivali ipak služio ‘’samo’’ za učenje. Sve aplikacije koje smo izrađivali zaista su otišle korisnicima i završile u produkciji, što osobno smatram odličnim potezom koji je našu motivaciju podignuo na najvišu razinu. Raditi na rješenju koje će nekome zaista olakšati život bilo je bolje nego raditi neku fora aplikaciju koja neće doživjeti svjetlo produkcije. Uz sve to, većina aplikacija bila je (besplatno) namijenjena dobrotvornim udrugama što je vrlo lijepa gesta i odličan način kako iskoristiti naše učenje na praksama za pomoć drugima. 

Među svim tim fascinatnim projektima, jedan mi je posebno zapeo za oko. Radilo se o aplikaciji (zapravo 3 aplikacije) za djecu s posebnim potrebama koja je imala cilj olakšati učenje kroz prikaze raznih priča i igranje igara. Aplikacija mi se učinila vrlo neobičnom i zanimljivom te mi se svidjela ideja rada na nečemu što je namijenjeno djeci (jedan od pluseva bio je i termin godišnjeg koji se poklopio s mojim odlaskom na more, ali neka to ostane između nas 🙂 ). Naravno, konačna stvar koja je presudila bilo je to što je taj tim imao zaista najkul i najzvučnije ime među svim timovima – ICT-AAC! Ni časa više nisam dvoumio, već sam se radosno priključio timu. Uskoro su nam se priključili i ostali studenti-članovi tima – Anamarija, Michel, Tomislav i Franko, te smo službeno prekrstili tim u tim E-Galerija (ne bi li nam netko i zapamtio ime)!

Study hard

Nakon što smo se upoznali s (neironično) predobrim službenim laptopima i riješili prvi ručak u menzi, dva nadolazeća tjedna pohađali smo tzv. školice, kratke tečajeve gdje smo učili tehnologije potrebne za rad na projektima. Konkretno, za nas (full-stack) developere radilo se o Spring i React školicama. Iako sam mislio da Spring već poprilično dobro znam, svejedno sam saznao dosta korisnih stvari te se upoznao s načinom na koji se određene stvari rade u CROZ-u. 

Ono od čega sam strahovao stiglo je drugi tjedan praksi – zloglasna React/CSS/HTML školica! Sa strahom sam taj dan ušao u učionicu, očekujući da će me istog trena zasuti razni HTML divovi i elementi, CSS klase i React čuda te sam napola već očekivao kako ću se suznih očiju morati oprostiti s radom u CROZ-u jer jednostavno neću biti u stanju to savladati. Umjesto toga dočekao me simpatični bradati frontendaš koji je u potpunosti znao da većina među nama nema pretjeranog iskustva s frontendom te nas je polako uveo u taj svijet. Rezultat? Nakon 3 dana školice, na frontend sam gledao kao na zamimljivu i korisnu disciplinu koju ustvari počinjem i kužiti. Čak sam zadnji dan, slažući mock aplikaciju za Monopoly, osjetio zadovoljstvo i radost, a kad je konačno sve profunkcioniralo, stranica nije izgledala odvratno nego – lijepo? Možete li zamisliti moj šok?! 🙂

Nakon završenih školica i popijenog svog znanja svijeta (you wish), bilo je vrijeme da konačno zasučemo rukave i prionemo na posao.

Work, work, work, work

Nakon tako temeljitih priprema nije bilo ni čudno da s izradom aplikacija nismo imali većih problema. Za sve nedoumice koje smo imali  mentori Dino i Edi su nam zaista uvijek bili na raspolaganju i uvijek su se potrudili objasniti nam i više od onog što smo pitali. Super stvar kod rada u CROZ-u je to što dan ne uključuje samo dolazak na posao i kuckanje 8h dnevno (iako je to i dalje bitan, a i omiljeni dio posla), već uključuje i razne neformalne sastanke i druženja s timom, stolni nogomet i pikado nakon ručka te nezaobilazna druženja uz pivu nakon posla. 

Uz ovako veselu atmosferu nije ni čudno da su mi 2 mjeseca na praksama zaista brzo prošla i prije nego sam se snašao, naša aplikacija je bila dovršena i bilo je vrijeme za jedan od legendarnih CROZ-ovih partya – Student ShowOFF! Konačni dan praksi kada cijeloj firmi ponosno pokazujemo naše aplikacije, a druženje se nastavlja do duboko u noć (nije bez razloga zadnji dan praksi petak). Sve u svemu, savršen kraj ovog dvomjesečnog druženja. 

What does the future hold?

Nakon prakse, mentor mi je službeno ponudio nastavak rada u CROZ-u. Tada sam shvatio da sam dobio odgovor na pitanje zbog kojeg sam i došao na praksu – CROZ je zaista super mjesto za rad gdje je dobra atmosfera i zabava na poslu jednako bitna kao i posao koji radimo. Nisam puno razmišljao i, naravno, prihvatio sam ponudu. Od tada prošlo je već 6 mjeseci, a ja se i dalje ne mogu načuditi da sam za uživanje u učenju raznih programskih jezika i druženje s kolegama još i plaćen!

Ukoliko ste barem malo zainteresirani, prijavite se makar za intervju kako biste se uvjerili da je sve što sam napisao istina, a ne da pišem lijepe stvari jer mi je CROZ zaprijetio da mi za svaku ružnu ide 100kn s plaće. Postoji i super korisni virtualni Job Fair na kojem ćete sigurno dobiti još više informacija nego što sam ja ovdje na brzinu ispričao, a moći ćete direktno postaviti i ostala pitanja koja možda imate. 

I još jedna novost – ove godine pozicija “Java developer” preimenovana je u “Full-stack developer”, što mislim da je bolja ideja nego iznenaditi studente na intervjuima, a i dokaz da u CROZ-u uvažavaju konstruktivan feedback, bez obzira dolazi li on od gazde ili od praktikanta. Za sve moje Javaše, bez brige, posao i dalje uključuje hrpu Jave, a tko zna, možda kao i ja, shvatite da taj frontend zapravo i nije tako strašan.

Dorian Smoljan
Bivši praktikant, sada zaposlen kao student u CROZ-u